Komentar na prvi dio prvenstava? Kako vidite Zagrebačku Mladost kao največeg rivala.
Prvi dio završio je prema očekivanjima, a to je da su se formirale ekipe po kvaliteti i da će u ligi 4 za prvaka nastupiti 4 najbolje hrvatske ekipe. Mi smo ostali bez dva najbolja igrača iz prošle sezone i okosnicu ekipe nam čine juniori Višić i Đirlić. Mladost Zagreb vidim kao i sve ostale ekipe, zasluženo su osvojili superkup i kup. Mi smo, nažalost, ušli u sezonu s određenim problemima, iznenada nas je napustio najbolji igrač, cijeli prvi dio smo igrali s jedinim dizačem u rosteru, koji se usput i ozljedio na finalu superkupa. Nastupi u Europi su nam mnogo značili, jer smo podigli rejting kluba, iako su ti nastupi, obzirom na budžet i mladi roster, stvorili dosta problema, ali općenito sve to je dobro za hrvatsku odbojku.
Stigla su vam internacionalna pojačanja, par riječi o njima.
Mi smo Jose Polchlopeka, mladog dizača kolumbijske reprezentacije, doveli silom prilika, jer nas je, iako je prelazni rok završio, napustio prvi dizač Močić, a obzirom na uvjete koje smo mogli ponuditi, zadovoljni smo i on će, nadam se, pokazati kvalitetu u drugom dijelu sezone. Andres Ruiz je došao na posudbu iz prvaka Kolumbije Bolivara, a radi se o top talentu, igraču koji ce vrlo brzo otići u neki veći europski klub i sigurno će biti veliko pojačanje u borbi za titulu prvaka Hrvatske na proljeće.
Koji je dugoročni plan Odbojkaškog kluba Ribola Kaštela?
Naš dugoročni plan je da još kvalitetnije organizacijski i kadrovski posložimo klub. Posljednih 5-6 godina dominirali smo u seniorskim, ali i juniorskim kategorijama, razvijali mlade igrače, a sada imamo oko 80 momaka u školi odbojke, a na bazi 1-2 škole! Cilj je bazu proširiti, jer sam se uvjerio, gledajući snimke prvenstava mlađedobnih uzrasta, da prednjačimo u talentu i već sad imamo super generaciju u mini odbojci, a naši juniori će uskoro nositi cijelu seniorsku ekipu i biti u vrhu hrvatske odbojke. Pokrenut ćemo uskoro još jedan klub u županiji, osnovati vlastiti klub odbojke na pijesku koja je idealan sport za mlade preko ljeta, ali i za sve igrače. Svih ovih godina napravili smo mnogo, postali lideri u muškoj odbojci, ali osobno smatram da, uz malo sreće, možemo i moramo više. Smatram da trebamo naći još nekoliko velikih sponzora, a ne ovisiti o gradu, lokalnoj samoupravi ili politici, što je nažalost slučaj u većini klubova. Kratkoročni cilj je 6 titula, ali puno važnije je ovo prethodno, jer u sustavu koji je čudno posložen kod nas, sama titula nije dovoljna da bi unaprijedila rad i financijski status kluba, nego paradoksalno stvara jos veće obaveze.
Koja je vaša ambicija kao trenera? Možda odlazak u inozemstvo ili postati izbornik?
Moja ambicija je odavno prerasla Hrvatsku, do sada me sprečavao posao, ali odlučio sam krenuti profesionalnije u trenerske izazove. Dobio sam neke zanimljive ponude i ako se sve poklopi, nadam se da ću uskoro napraviti veći iskorak u trenerskoj karijeri, a to je odlazak u inozemstvo. Reprezentacija je san, želja i obaveza. Smatram da ima dovoljno dobrih trenera koji bi mogli voditi našu reprezentaciju, a da li sam ja taj pokazat će vrijeme i odgovorni ljudi koji o tome odlučuju. Vrlo sam strpljiv, dosta radim na sebi i ako dođem u takvu priliku, sve svoje znanje i energiju usmjerit ću razvoju reprezentacije, ali i odbojke u cjelini.
Hrvatska muška reprezentacija, zašto nas više nema na međunarodnoj sceni?
Problem naše reprezentacije nije jednostavno opisati u par rečenica. Siguran sam da se stanje može jako puno popraviti, ali za to nije dovoljan samo izbornik ili igrači. Za to je vrlo važno promjeniti sustav, a on se odnosi na rad i igranje mlađedobnih kategorija, koji je zapravo osnova svega u muškoj odbojci. Sustav bi znatno povećao bazu, a samim time i veći broj talentiranih odbojkaša, jer, vjerujte, talenta nam ne fali, samo ih treba usmjeriti. Mi i sada imamo jednu krasnu generaciju koja, ako bi se kvalitetno ispratila, ako bi prošla zajedno par godina igrajući kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, euroligu, mediteranske i onda izborila europsko prvenstvo, mogla dugo trajati. Konačan cilj trebao bi biti da za 3-4g imamo respektabilnu reprezentaciju s prepoznatljivim radom, sustavom i izborom igrača, a s našim talentom i duhom onda možda možemo i prerasti mogućnosti u određenim momentima.
Kakva je kvaliteta Hrvatske odbojke po vašem mišljenju?
Jako me ljuti kad se stalno podcjenjuju naši igrači, pa i liga, a ne sagledavaju se objektivni razlozi. Iz naše lige imamo igrače u Italiji, Poljskoj, Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, a uskoro će ih biti još nekoliko u najjačim euro ligama. Nažalost, kvaliteta nije kakvu bi željeli, ali jedan od najvećih razloga su i financije, odnosno totalni amaterizam klubova, a od toga sve počinje. Kako sam prethodno kazao, ključ je rad s mladima, a animirati ih se može kroz nekoliko modela, a neke od njih želim predložiti ljudima u savezu, jer nam mogu mnogo popraviti stanje u muškoj odbojci.
Struka u Hrvatskoj odbojci?
Struka nažalost nije na razini, ali i tu ima mnogo razloga. Naime, mnogo puta sam se kroz relativno kratku karijeru trenera susreo s kritiziranjem struke u Hrvatskoj, a tako je i u drugim sportovima. Moj odgovor je da je teško imati kvalitetne trenere ako nisu profesionalci, odnosno ako ne žive od trenerskog posla, a treniraju ekipe u kojima su igrači amateri i treniraju 3-5 puta tjedno. Osobno dosta radim na sebi, kontaktiram s top europskim trenerima, gledam različite modele rada, radim s igračima 9-10 puta tjedno, a zapravo mi je to drugi posao (prvi je profesor javne uprave op.a.),ali velikim trudom, ogromnom podrškom supruge i obitelji uspijem se posložiti.
Problem struke može se unaprijediti suradnjom s kineziolškim fakultetima, češćim seminarima, provjerama znanja, suradnjom s drugim savezima. Svakako je vrijeme da se struka skupi, otvori i zajedničkim snagama pospješimo rad u klubovima i reprezentaciji, jer još uvijek materijala ima.
